Ahoj! Jučer sam opet napisala cijeli blog od dvije strane i izbrisao se, što bi trebalo biti virtualno nemoguće na Mac-u, ali eto, čuda se događaju. Kao što sam već rekla, očito nije bilo vrijeme.

Gdje sam stala? Rewind. Teško je napraviti rewind i razmišljati, ovdje je sve toliko „sada”. Ne mogu ni sama pratiti što se sve događa. Ono što sam maloprije čula, pa je u glavi: kako ulažemo tri stvari u ljude, objekte i situacije, a to su vrijeme, trud (energiju) i um (misli i emocije). I kako se onda žalimo, jer nam nešto ne odgovara. Ali tko je taj koji ulaže ove tri stvari, i manifestira si to u životu, ako ne mi sami? Ništa izvana nije „krivo”. Krivo je ono kako si mi postavimo stvari. No, da ne duljim, mislim da je lako za shvatiti.

Potrudit ću se napraviti rewind sada, evo, već navire. Dakle, nakon Frankfurta je bilo sve toplije, a ljudi sve tamniji. Od zanimljivosti (a meni je svašta zanimljivo, pa treba smanjiti s detaljima) bih istaknula kako sam bila premještena u business class na letu Doha – Bengaluru, te uživala u velikim slušalicama, ogromnom interaktivnom ekranu s glazbom, igrama i filmovima, hrani koja nije poslužena u plastici, ukusnom (za razliku od one jeftine kemije u economy class) soku od naranče i veeelikom osmijehu stjuardesa. Čak me bilo pomalo sram koliko su uljudne i uslužne. Zašto sam prebačena u business class? Tko će ga znat? Božja providnost! Sletila sam, nisam skontala taxistu koji me navodno čekao, nego uzela preskupi taxi, pa se još natezala s vozačem koji me uvjeravao da moram još nešto dodatno platiti. Bio je zbilja uvjerljiv, ali sam ja bila uvjerljivija govoreći nešto kao: forget about it! Nakon vožnje k’o iz igrice s utrkama (zamisli, sad, stvarno je tako, samo bez onoliko udaranja u ogradu), stigla u Ashram po lokalnom vremenu 5.30 ujutro (meni je bilo 2). Recepcija je spavala, nisam znala da ih treba probuditi, pa sam bauljala okolo dok me neka teta nije pokupila, odvela da se saperem, pa me „nagovorila” da ostanem meditirati. Naravno da sam odhrkala meditaciju, ali sam zato bila već dovoljno odspavala da se dokotrljam do recepcije. Jako je veliko ovo sve, naime, živim u zgradi, a mnogo ih je. Nije tipična zgradurina, poslat ću slike uskoro da napasete okice. Da, prljavo je, ali čistije nego van Ashrama. Katina i Eleonora, ne bi vam se svidjelo, slabo se ovdje sapire pošteno… I što još? Prekrasno. Toliko lijepa, čista energija. Nevjerovatno. Neopisivo. Zbilja se ne može opisati, treba iskusiti. Okusiti. Njam njam. Miam – en français.

Bila i na poslu danas, pravi uredi, with cubicles! Nisam ništa napravila konkretnog, jer sam čekajući da mi aktiviraju net na kompu razgovarala, družila se, učila o poslovima i zadacima tima, pjevala mantre, jela (a hrana? po mojoj volji, savršeno satvična – bez jaja, kapule, češnjaka i ljuta, kad i nije ljuta, ljuta je!). Bila i na sastanku, šutila, osim jedne rečenice koja je osvojila podij, ispala sam kreativni genijalac (Rajane ljubim te u čelo koliko si prekrasno intuitivan). Tako se započinje karijera. Osim toga sam pola vremena ispunjavala neke formulare, znate onu sliku iz filmova kad prikazuju administrativna bespuća kao velike pećine bez dna po kojima vise u zraku metalne sive ladice s file-ovima (rekla bih datotekama, ali prečudno je, mislim na one žute fascikle, a unutra dokumentacija)? Na šalterima tete sa smješkom ti govore: još jedan dokument, još samo jedna slika, aha, da, imate sve, ali sada zatvaramo, dođite sutra. Sve to začinjeno s puno novih prijatelja, zanimljivim događajima i meditacijama i mudrostima. Za one koji su više upućeni, da ih ne zanemarim:

Dakle danas, Upanayama, hrpa dečkiju obrijanih i sjajećih, neopisivo prekrasna energija. Ujutro učimo pjevati shloke iz Bhagavad Gite, koje je večer prije Guruji komentirao. Danas na poslu je bilo mass izvođenje puje prije ručka. A nakon večere druženje s nekim od senior učitelja, onako YES!+ orijentiran, strašno zabavan. Znam da je mnogo kolega AOL-ovaca bilo u Ashramu, ali morate mi dopustiti oduševljenje, ipak mi je prvi put.

S’ega vraga, kako bi to Vesna, moja učiteljica Međimurka rekla. Ima tu svega, ljudi moji, nedovoljno bi bilo ispisati knjige u pokušaju da se ta iskustva prenesu, ali evo, trudim se, bar malo da dočaram. Nadam se slikati, ne nalazim vremena, ali nedjelja je slobodan dan, pa ako bude lijepo vrijeme…Ovo je bila šala, jer je stalno lijepo vrijeme. Malo k’o na Islandu što se tiče novine vremenskih uvjeta. Stvarno čini razliku malo tanja košulja ili malko deblja, koja ima bolji propuh, a koja je uska. Inače, doma je to: badić ili navečer nešto stavi na sebe. Ipak trebalo bi da su curama pokrivena ramena i gležnjevi, što nije toliko strogo, jer vidim, zglobovi ispadaju na sve strane, doduše ramena manje. Aha, jesam li spomenula da stršim k’o govno u punču? Ovako visoka, bijela, plave oči, svijetla kosa, duboki glas, drugačija odjeća…Malo me opsjedaju Indijci i -ke, vidim da se naviruju da me zirnu, a neki dolaze na druženje, pa se prave važni pred prijateljima sa mnom.

 Ovo govance ide na spavance. 22.30 je, još sam malo zbunjena s vremenskom razlikom, ali trudim se zaboravit. Aha, i još nešto. Debela sam k’o malo prase (ajde kao da mi to niste već svi rekli, ili mislili tako) i ne moram niti imati namjeru da se smanjim, jer toliko hodanja gore-dolje, po stepenicama, non-stop u pokretu (plus jedan mladi dečko nas ujutro natjeruje da trčimo u krug po kružnom balkonu prije nego uopće započnemo s jednosatnom yogom), a hrana je dostupna više-manje samo tri puta dnevno, iako sad kad sam ovo napisala, sjetih se – ima gomila dućana s hranom, slatkišima, sokovima (pogodi od čega isključivo sok pijem?), ali dobro je to što jednostavno ne stignem. Previše je obaveza i programa, a nisam još ni počela.

                Pišemo se opet! Naći ću način da aktiviram komentare, ali zasad slobodno baci koji komentar/pitanje/primjedbu na wall ili puno bolje – u inbox na Facebook-u (znam da svi znate gdje je wall, ali ne zna moja mama Dunja, pa je to za nju, love you mommy).

 Šaljem ti štogod si poželiš da ti se ispuni, i otvorena sam za rješavanje bilokavih nedoumica, problema, bolova i slično. Dućan je otvoren, a ti vidi isplati li se u njega ući J

GoGo