Prošlo je tjedan dana od početka Upanayanama. Sjećam se lica dečkiju koji su to prošli na Vedic Wisdom programu prošle godine. Nešto neopisivo sam tada vidjela, neko novo oduševljenje, nešto što nisam nikad osjetila. Često mi tu u Art of Livingu dijelimo čudesne priče iz života, iz naših iskustava, s tečajeva, s Guruom… Ali ovaj put je nešto iz tih dečkiju posebno sjajilo. Sada znam što je to bilo. Upanayanam.

Danas sam imala priliku podijeliti s jednom grupom mladih ljudi neka svoja iskustva. Na pitanje što me privuklo u Art of Living, i kako to da sam ja sad tu na drugom kraju svijeta, daleko od svoga i svojih, rekla sam otvoreno, što na zapadu ne bih možda tako iskreno podijelila: zbog Gurua. U Indiji je duhovnost toliko svakodnevna pojava, davanje blagoslova, imanje gurua…To je sve uobičajeno i jako mondeno. U krajnjoj liniji, svatko od nas ima, imao je i imat će, ne samo jednog gurua, samo tu pojavu u svom životu ne nazivamo istim imenom. Što je guru? Ili tko? Osoba koja zna više, ima više iskustva, i od nje učimo (mama, tata, život, ljudi, prijatelji, iskustvo, guru). Drugim riječima isto tako, onaj koji te vodi iz mraka neznanja u svijetlo istine o stvarima i životu. Gdje sam skrenula? Aha, tu sam zbog Gurua. Guru nije gospodin, ili kako ga počasno zovu Njegova Svetost Sri Sri Ravi Shankar, Guru nije osoba s manama i vrlinama, Guru nije osoba. Iako postoji nešto što bi mogli nazvati osobom, taj gospodin, koji ima tijelo, koje hoda, govori, radi, blagoslivlja, brine…Guru je zapravo utjelovljenje apsolutne istine o životu, svemiru i svemu ostalome. Guru je čista utjelovljena svijest. Teško je govoriti o ovim stvarima, a ne pitati se tko čita, i iz kojeg kuta gledanja osoba čita ove retke. S jedne strane, mogla bih pisati maltene u šiframa za neke, a za druge razumljivo, trudit ću se pronaći sredinu.

Guru je učitelj, koji nam olakšava životni put. Možemo mi i bez toga, sami i na svoj način. Kad sam bila mala, teta koja me čuvala je rekla: nemoj blizu ploče, jako je vruće, ali ja nisam mogla odoljeti i stavila sam cijeli dlan na ploču. Bome je peklo, sjećam se dan-danas kako mi je zamotala rukicu u zavoj, pa sam poslije jela kruh s marmeladom na jednoj strani i umazala cijeli zavoj marmeladom. Od šipka. Njam. No, tema je ta, što mi se urezalo u sjećanje? Svakako marmelada! I uz to još i to da je bolilo, ali ono što je najjače ostalo je taj osjećaj s kojim mi je rekla da ne diram ploču, i ono kako se ponijela kad sam se opekla. Nije se ljutila, imala je toliko brige i suosjećanja u tom trenu, i to je ono što pamtim. To je učitelj u onom smislu riječi koje želim opisati. Zapamtila sam tu brigu, i ako ne zbog sebe, zbog nje se ne bih nikada više opekla, da ona ne bi patila. Ne znam jesam li jasna. Nadam se da jesam, dovoljno.

Zadnjih dana imam tri puta dnevno tečaj, sva tri puta nosim sari, u međuvremenu jedem, spavam, radim, trčim po drugim tečajevima, oblačim sari (sad ga namotam u 5-7 minuta!). Iako nemam vremena za ništa, imam osjećaj da sam najslobodnija ikad. Imam osjećaj, i vidim da je to tako, da mogu sve i da mi je sve omogućeno. Osjećam se kao da mi je sve što poželim dano na zlatnom pladnju uz naklon. Stižem raditi puno stvari, a svaku s punom pažnjom i svjesnošću. Imam osjećaj kao da je ovaj tečaj škola za čarobnjake. Učimo neke najnevjerovatnije stvari, svakim danom postaje sve luđe, a rezultati su totalna svjesnost, razumijevanje i sva osjetila pojačana na n-tu.

Za one koji znaju o čemu pričam, učimo Sandhyu sada 7 dana skraćenu verziju, a danas smo počeli s mužem od Bhanu didi (G-jeva seka) učiti tradicionalnu Yajur-veda verziju, koja je tipa duplo duža, s puno ponavljanja i dugim mantrama. Tečaj nam je zadnjih dana bio vani u vrtu Radha Kunj, gdje dok mantramo čujemo preko puta panditiće iz Gurukula kako isto chantaju Sandhyu. Anna (muž od Bhanu) nam neviđenom brzinom chanta, a mi za njim (nas 25 cura) kao papigice sve izgovaramo. Kasnije kad pokušam reproducirati tu brzinu, jednostavno nisam u stanju. Nakon toga nam Jaina Ji (G-jeva tajnica) drži Lalita Sahasranam (spjev posvećen božici majci). Letimo kao na metlama. A život je igra, ples Lalite.

Kada bih mogla izabrati nešto drugo u životu, 500 miliona života ne bih ništa drugo izabrala. To sam ja, ali pitam se, što ne želi svatko ljubav, sreću, zadovoljstvo, ispunjenost? Želi. Ljudima je tako teško do tih stvari doći. A ja imam tu sreću, da sam našla osobu koja mi to sve pruža. Koja me pogura kad ne znam ili ne mogu sama. Koja me drži kao kap vode na dlanu koja ne presušuje. 

Toliko sam puna zahvalnosti, veselja, sreće, ludila, mira, svega u jednom. S tom mišlju idem zaspati, moj Guru kaže da misao s kojom zaspeš ćeš se i probuditi, zato pazi na što misliš ili slušaš prije spavanja.

I sjeti se da Ti Ljubav Jesi.

G.