Nourishing Body, Mind, and Soul

REKAPITULIRAT ĆU! / I’LL RECAPITULATE!

            Kakav dan! Kakva prilika! Zadnji dan 2013. godine. Blog nije za propustiti. Za mene da se sjetim i znam, za vas da imate što čitati.

            Kako je počela 2013.? Počela je spavanjem, ako se dobro sjećam. Ne mogu se sjetiti jesam li je stvarno dočekala. Jesam, da. Kratko sam je slavila, svega nekoliko minuta, i pobjegla u krevet. Svaki dan je jednako poseban. I svaki dan je kao stvoren za slavlje. Više ne čekam posebne prilike, kreiram ih sama. Proslavila sam Novu u Bad Antogastu, europskom Art of living ashramu. Bilo je dosta burno, seka je bila samnom, to mi je stvarno bilo posebno iskustvo – da meni netko toliko blizak upoznaje i postaje dio onog dijela mog svijeta koji nije lako upoznati preko riječi, već samo iskustvom. Da, sada se sjećam. Tamo sam imala početak upale pluća, i ležala u krevetu, a ona je radila i zabavljala se po ashramu. Smijeh! Nakon toga sam stagnirala neko vrijeme, bolovala. A sve to u vrijeme dok nisam putovala okolo i zarađivala još jaču upalu. Tada sam često prakticirala theta iscjeljivanje s prijateljima, a bio je to i početak profesionalnog rada.

            Već smo u mjesecu martu, kada sam se napokon odlučila pokrenuti oko Gurujijeve posjete Hrvatskoj. To je bio zanimljiv i još jedan buran period. Živjela sam na Braču, ali sam vikende provodila u Splitu, kad nisam putovala u Zagreb, Šibenik i Zadar. Kad je Guruji otišao, ostavio je rupu za sobom. Nadu da će stvari krenuti na bolje što se tiče udruge, ali nekako kako je došao i otišao, entuzijazam je padao i sve se vratilo u onu meni nepodnošljivo dosadnu kolotečinu.

            Travanj je prozujao, ne znam ni sama kako. Peti mjesec je počeo s upoznavanjem Theta majstorice Vianne Stibal, prekrasnog bića. A sredinom maja sam već bila u Indiji. Odonda sve više manje znate.

            U lipnju mi je crknuo komp, u srpnju sam se inicirala u Gayatri mantru, u kolovozu vodila tečaj, družila se s učiteljima, pohađala tečajeve i gledala serije video predavanja. Septembar je prošao u festivalima i blagoslivljanju. U 10. je bio nemoguće nevjerovatan Navaratri, čijeg dojma se ne mogu još uvijek oteti. 11. je bio Nepal, a 12. prvo prepun, onda prazan i šupalj. Prošli vikend sam bila na naprednom tečaju meditacije i boravila u tišini nekoliko dana.

Što se tiče mog već predugo kaotičnog i nesređenog ljubavnog plana, koji je zapravo ekvivalent i cijelom mom načinu života, potcrtala bih ove godine od događanja: jedan umalo povratak u bivšu vezu, zatim zaokruživanje jednog po mene poprilično nesretnog odnosa, pa zatim nekoliko sviđanja nevrijednih spomena. A onda taj nemogući Nepal sa svojim novim pričama jednog velikog kaosa u nastajanju. Guruji kaže: ‘štogod započne u kaosu, završi u blaženstvu’.

Pa evo, nadam se, s obzirom na to da mi je čitav život do sada jedan veliki kaos, da će sve završiti u blissu. 

Još jedan citat za završetak današnje rekapitulacije:

“Priroda to čini. Kada pravimo kruh moramo izmijesiti tijesto. Mijesi, to je ono što priroda čini našem umu. Onda ti reci: ‘Okej! Spreman/spremna sam!’

Priroda ti to čini. Udara sa raznih strana kako bi postao jak/a. Svaki udarac majke prirode nije iz ljutnje prema tebi, nego iz brige, kako bi postao/la snažan/na.”

Veseli i živi bili i puno još života vidili! Sretna nam 2014.!

_________________________________________________________

            What a day! What an opportunity! The last day of 2013. The blog is not to be missed. For me to remember and know, for you to read.

            How did 2013 start? It started by sleeping, if I recall well. I cannot remember if I really waited for it. I have, yes. I celebrated for a short time, a few minutes or so, and went to bed. Every day is equally special. And every day is made for celebration. I do not wait for opportunities, I create them. New year’s I was in Bad Antogast, the European Art of living ashram. It was quite eventful, my sister went along. That was a pretty special experience for me; someone so close to me to be introduced and to become a part of that part of my world that is not easy to understand through words, but by experience only, really. Yes, now I remember. There I started to develop a pneumonia and laid in bed while she worked and had fun around the ashram. Haha! After that I stagnated for a while, in between traveling around and getting more seriously unwell. I was also doing lots of Theta healing in that period, with friends as well as professionally.

            We had already arrived to March, when I finally decided to engage in the organisation of Guruji’s visit to Croatia. That was another interesting and eventful time. I lived on the island of Brač, spent weekends on the mainland (Split) when I was not traveling to Zagreb, Šibenik and Zadar. When Guruji left, there was a void, A hope for things to become better in the sense of the organisation, but somehow he came and went, the enthusiasm was gradually diminishing and everything seemed to return to that unbearably dull rut.

            April flied by, I do not even know how. May started with meeting Vianna Stibal, the amazing Theta healing master, the most beautiful being ever. And mid-May I was already in India. From then on you more or less know:

            In June my computer died, in July I got initiated into the Gayatri mantra, in August lead and did courses, spent a lot of time with teachers, watched knowledge sessions. September went by in festivities and blessing. October brought along the incredible Navaratri, whose taste I still cannot get rid of. November there was Nepal, and December was first full, then hollow and empty. Last weekend I did an advanced meditation course and spent a few days in silence.

            Considering the far too long chaotic and quite disorderly love plan, that is actually the equivalent to my whole way of life: from this year’s events I would underline an almost return to an ex; an end to, for me a pretty distressing happening and several crushes not worth mentioning. And then that impossible Nepal with its own stories of chaos being born. Guruji says: ‘whatever begins in chaos, ends in bliss.’

So there you go, I hope, considering my life has been one big chaos, that it will end in bliss.

A quote to end today’s recapitulation:

“Natures does that. Like before making the bread you knead the dough. That kneading, that’s what nature does to our mind. Then you say, ‘Okay! I’m ready!’

Nature does that to you. From different corners it punches so that you become strong. Mother natures’ every punch is not out of anger towards you, it’s out of care, so that you become strong.”

Let us be happy and live happily and see much more of what this life has in store for us! Happy 2014 to all!

 

Leave a comment