:::Reading time: 3 minutes, 42 seconds:::

I’M A FREAKING GENIUS – I ACHIEVE EVERYTHING WITHOUT DOING ANYTHING

Aaaaaaaaaaaaaaaaaah. A long breath out. A long breath of relief. A long breath of letting go. A long breath. A lovely, lovely breath out.

Yes, it’s here again. The lovely breeze of change.

My last 10-years living timeline:

2010 Bulgaria + Croatia (Zagreb)
2011 Iceland + Croatia (Zadar)
2012 Croatia (Island Brač)
2013 Bangalore, India
2014-2016 Germany
2017 Croatia (Split)
2018 Germany
2019 Croatia (Zagreb)

Yes, you do see it right. I am actually living in Zagreb now. Which means very little to many, as I am always somewhere else. The story of my life: always somewhere else… Physically and mentally. Am I even allowed to even speak of the here and now?

There is so much chaos, that I often seem to live in chaos, which becomes less chaotic in between two giant chaotic periods.

It happened like an avalanche. I planned to live like I hope to be living soon. I planned it for years. I wanted it for a long time. Is this it?

I had quite a difficult time recently, re-evaluating everything I do and where I live (remember the casual 6-months drama?). My conclusion was that it was not ideal, or even a little further from ideal in particular areas. Yet, a conclusion that came out of that conclusion was that I should suck it up. Or nicely said: I should be patient and let go of my feverishness to change everything. I think the little amount of patience I had at that point helped me to let go of my craziness. I jokingly started to look for a job in Starbucks, and now I feel that this  was exactly the step forward to opening up a space for something new to happen.

It started with some family business, that I would rather not go into. It’s just terrible and sounds too much like gossip and it’s also still going on, so I prefer to wait before I speak too much about it.

Granny/Bakica

A trip was organised because of the family business, and I went away. As simple as that.

I first went to see Tommy Ca$h in concert. One of my dear art/musician/performers. Such a lovely soul. Such a darling kid. An amazingly talented artist. Super weird as well. Check him out.

Then I spent some time on the seaside. Family time! Yay for family time!

Lovran

And here I am: I have keys of my new apartment. It’s not super extra nice nor new, but it is in the centre of the city and just about what I can afford. I’ll make it nicer. Make a little temple for myself (and others) to enjoy.

Black and red/Crno i crveno

What about Worry No. 1? Yes, I mean money. I don’t know why or how, but I seem to be doing things I like and also get paid for it. It’s a wonder.

On one hand, I am quite sick. To say, ‘I am tired’, is little far from reality, more like exhausted. I am working like crazy, taking care of family stuff, moving house, changing some projects, starting new ones, letting some go.

Yet. Happy is a small word. Excited is not true. Stressed out is far from. I just very much am.

I live. I breathe. I move. I act. I speak. I hurt. I laugh. I sing. I sleep. I meditate.

While doing all this, I feel I am somehow, at the same time, MORE involved in everything I do. YET! (‘Yet’ seems to be the word of the day). Yet, yes, at the same time LESS involved.

Something is happening and I am 100% present, and at the same time, I am somewhere else.

What does this practically mean for me? That I get more emotional about everything. That at times I feel everything that is happening and all the words that are being said – are so deep, so important, so unavoidable. I feel my whole being goes into that particular emotional state. I feel unprotected and exposed. Helpless. Sad, as well.

On the other hand, so strangely, I honestly feel everything is so unimportant and superficial. I can wholeheartedly laugh at all the strange, difficult, hurtful moments. I feel so far away from everything.

Sometimes both of the above at the same time!

Life is a miracle, I tell you. Don’t take it easily. Don’t forget to love (your) life as it is.

I’ll keep it short this time. Just wanted to let you know how I’m doing.

For the curious ones: Yes, I am still working with Art of Living, and I am also involved in working with ThetaHealing. 

Playing in front of people I don’t know…/Sviram ispred ljudi koje ne poznam…

CROATIAN VERSION/HRVATSKA VERZIJA

:::Vrijeme čitanja: 3 minute, 2 sekunde:::

JA SAM JEBENI GENIJE – POSTIŽEM SVE BEZ DA IŠTA RADIM

Aaaaaaaaaaaaaaaaaah. Dugi izdah. Dugi izdah olakšanja. Dugi izdah otpuštanja. Dugački dah. Prekrasni, prekrasni izdah.

Da, opet je tu. Prekrasni povjetarac promjene.

Mojih zadnjih 10 godina života:

2010 Bugarska + Hrvatska (Zagreb)

2011 Island + Hrvatska (Zadar)

2012 Hrvatska (Otok Brač)

2013 Bangalore, Indija

2014-2016 Njemačka

2017 Hrvatska (Split)

2018 Njemačka

2019 Hrvatska (Zagreb)

Da, vidiš ispravno. Trenutno živim u Zagrebu. Što mnogima malo znači, jer sam uvijek negdje drugdje. Priča mog života: uvijek sam negdje drugdje… Fizički i mentalno. Je li mi uopće dozvoljeno govoriti o ovdje i sada?

Toliko je kaosa, da mi se često čini da živim u kaosu, koji postane manje kaotičan između dva velika kaotična perioda.

Sve se dogodilo poput lavine. Planirala sam živjeti onako kako se nadam da ću uskoro živjeti. Planirala sam to godinama. Željela dugo vremena. Je li sada to to?

Donedavno mi je bilo poprilično teško, gdje sam ponovno procjenjivala sve što radim i gdje živim (sjećaš se one usputne 6-mjesečne drame?). Zaključila sam da nije idealno, dapače, da je dalje od idealnog u određenim stvarima. No, zaključak koji je došao iz ovog prethodnog zaključka je bio: Moram istrpit. Ili ljepše rečeno: Trebam biti strpljiva i otpustiti potrebu da odmah sve promijenim. Mislim da mi je količina strpljenja kojeg sam u datom trenutku imala zapravo omogućila da otpustim grozničavost potrebe za promjenom. Iz šale sam počela tražiti posao u Starbucksu, sad osjećam da je upravo to otvorilo prostor da se nešto novo odvije. 

Počelo je s obiteljskim stvarima, o kojima radije još ne bih. Jednostavno je šugavo, i zvuči kao tračanje, te je još aktualno, pa bih radije sačekala prije nego se izbrbljam.

Putovanje sam organizirala zbog obiteljskih stvari, i otišla. Vrlo jednostavno.

Prvo sam išla na koncert Tommy Ca$ha. Jedan dragi umjetnik/glazbenik/performer. Divna duša. Divan klinac. Nevjerojatno nadareni umjetnik. Totalno čudan, također. Pogledaj što radi.

Onda sam provela neko vrijeme na moru. Vrijeme s obitelji! Jupi za vrijeme provedeno s obitelji!

I sada sam tu: imam ključeve od novog stana. Nije super ekstra divan, ni nov, ali je u centru grada i košta otprilike onoliko koliko si mogu priuštiti. Sredit ću ga. Napraviti mali hram za sebe (i druge).

Što je s glavnom životnom brigom? Da, mislim na novac. Ne znam ni zašto ni kako, ali čini se da ću raditi stvari koje volim, i biti plaćena za to. Čudo!

S jedne strane sam poprilično bolesna. Reći da sam ‘umorna’ zvuči nedovoljno, prije bih rekla, iscrpljena. Radim ko luda, brinem za obiteljske stvari, selim, mijenjam projekte, započinjem nove, neki će otpasti.

No, sretna je nedovoljna riječ. Uzbuđena – netočno. Pod stresom – daleko od istine. Jednostavno samo jako jesam.

Živim. Dišem. Krećem se. Djelujem. Govorim. Patim. Smijem se. Pjevam. Spavam. Meditiram.

Dok sve ovo radim, osjećam da sam nekako istovremeno, dublje uključena u sve što radim. No! (’no’ je izgleda riječ dana). No, da, istovremeno osjećam da sam manje upletena u sve što se događa.

Nešto se događa, sto posto sam u tome. Istovremeno sam negdje drugdje. 

Što to praktično znači? Da sam emotivnija. Da u nekim trenucima osjećam kao da je ono što događa, i da su riječi koje su izgovorene – da je sve to duboko i važno, neizbježno. Osjećam da moje cijelo biće uđe u to emocionalno stanje. Osjećam se nezaštićeno, izloženo. Bespomoćno. I tužno.

S druge strane, zbilja neobično, iskreno osjećam da je sve toliko nevažno i površno. Mogu se iz srca nasmijati svim čudnim, teškim i bolnim trenucima. Osjećam se toliko daleko od svega što se događa.

Nekada istovremeno i jedno i drugo!

Život je čudo, kažem ti. nemoj ga uzimati olako. Nemoj zaboraviti voljeti (svoj) život kakav je.

Ovaj put ću kratko. Samo sam ti htjela reći kako sam.

Za znatiželjne: Da, i dalje radim na Art of Living projektima, i isto tako i na ThetaHealing projektima.